Globalni ekonomski izazovi vise nego ikad naterali su kompanije da optimizuju svoja poslovanja. Većina ad hock rešenja imaju izglede da u budućnosti postanu opšte prihvaćeni. Koliko će to uticati na dalju nestabilnost globalnog zapošljavanja? Koliko su nove tehnologije spremne da funkcionalno do kraja zamene ljudske resurse?
Za većinu razvijenih tržišta, pa u skladu sa tim i određenih industrija, većina tehnoloških rešenja koja uspešno optimizuju poslovne procese, davno je implementirana. Ta se tržišta, ipak, kao i ceo svet, danas suočavaju sa velikim gubicima. Šta je onda prava mera i da li je ipak potrebno daleko ozbiljnije analizirati potrebe velike većine današnjeg stanovništva. Cini se da disbalans između ove dve komponente postaje sve veđi. Sa jedne strane, sve se vrti oko potrebe kupaca, a sa druge strane se upotrebom novih tehnologija upravo gubi na potrošačkom potencijalu, kako globalni problem sve veće nezaposlenosti ne jenjava. Taj paradoks cini suštinu današnjih izazova i kompanije nesporno traže čarobnu formulu kako ispuniti poslovne ciljeve koji odjednom postaju nerealni. Cini se da nam je svima lakše da za to optužimo pandemiju u kojoj se svet nalazi, dok tražimo odgovore na mnoga pitanja.
Gledajući sa aspekta komunikacija, bile one korporativne ili komercijalne, dosta toga će se promeniti. Kompanije će, izvesno, biti prinuđene da dalje optimizuju troškove, pre svega u smislu prostora za rad, broja zaposlenih, ulaganja u marketing i mnogo čega. Veliki je izazov kako to komunicirati, ne samo tržištu, već i interno. Odjednom interne komunikacije dobijaju glavnu sporednu ulogu u menadžment sistemima, iako su one prirodno deo najvišeg nivoa rukovodstva.
Ipak, posebno vazne postaju eksterne komunikacije. Vise nije dovoljna samo floskula „sve je okrenuto kao consumeru“, već je potrebno otići par koraka napred. Pored činjenice da je svet preplavljen proizvodima i uslugama, kao i da je sve bilo dostupno pomoću par klikova na vašem internet device-u i pre pandemije, danas imamo novu komponentu, a to je promena načina života globalno, izazvano pandemijom, ali vrlo verovatno i trajno promenjeno jer će period zatvorenosti potrajati. Ono sto znamo je da e-commerce raste i to značajno putem mobile device-a. Danas svaka platforma koja nije optimizovana za mobilne telefone osuđena je na neuspeh. Očekuje se dalji rast kupovine online, gde će poseban rast zabeležiti upotreba mobilnih telefona u te svrhe.
Rast tehnoloških rešenja u svrhe marketinga, ili preciznije, zadovoljstva iskustva potrošača već je uočen na lokalnom tržištu i očekuje se dalji ubrzani rast u narednom periodu. Napredne CRM platforme koje uključuju analitiku ponašanja kupaca imaju mogućnost slanja predefinisanih tailor-made ponuda pojedincima, a kroz costumer care koji je danas moguće implementirati 24/7 kroz uključivanje virtuelnih asistenata (tzv. chatbotova). Primena veštačke inteligencije u domenu korisničkog iskustva, a kroz relevantne komunikacione kanale zapravo jeste budućnost advertajzinga.
Ono sto predstavlja najveći izazov je kako naše društvo dalje digitalno osposobljavati. Istraživanja pokazuju visok procenat penetracije interneta i određenih komunikacionih platformi, poput Vibera. Da li to znaci da možemo uzeti zdravo za gotovo podatke, koji nam prilično ambiciozno prikazuju realnost? Mi zapravo penetraciju korišćenja interneta često poistovećujemo sa digitalnom pismenošću. Sta to zapravo znaci? Globalne korporacije sistemski prate tehnološke promene i mogućnosti, dok na tržištima postoji ogromna disperzija digitalne pismenosti stanovništva. Domaće IT kompanije prate svetske trendove dok nam je tržište u pojedinim domenima možda i deceniju iz toga. Odatle činjenica da velika većina IT usluga (skoro milijardu i po u 2019 godini) odlazi na outsourcing. Dakle, suština lezi duboko u sistemu osnovnog obrazovanja pa nadalje. Ne mogu kompanije da rade posao institucija. Zato ne čudi činjenica sto se cesto suočavaju sa neuspesima inovativnih digitalnih komunikacionih kanala.
Digitalizacija je proces koji bi svaka uspešna organizacija već trebalo da je uradila u prethodnih par godina. Oni koji to jesu uradili danas imaju blagu lokalnu prednost nad mnogima koji to nisu učinili i sada su primorani da mnoge poslovne procese digitalizuju preko noći. Međutim, jaz između onoga sto naše tržište može da apsorbuje jasno se vidi u odnosu izvoza i lokalne distribucije IT i digitalnih usluga u prethodnom periodu. Ohrabruje činjenica da svi ti ljudi koji rade na tom izvozu mogu sve to uraditi i za nas. Ali pod uslovom da društvo i ekonomija istinski prihvate digitalizaciju kao neminovnost u svakom domenu. Samo tako će kompanije koje ulazu u digitalizaciju moći da isplate svoje investicije i tako dalje stimulišu naše IT resurse na lokalni plasman proizvoda i usluga.